Projekt BEK: Sedam novih naslova potvrđuje vitalnost suvremene ženske proze

U rasponu od mikroproze i fragmentarne ljubavne proze do neorealističkih, fantastičnih i intimističkih priča, novi blok donosi generacijski i poetički raznolik presjek suvremene hrvatske ženske prozne produkcije.

Ovogodišnji blok čitateljima nudi sljedeće naslove: Rujanska kupačica Mirjane Dugandžije, Sitan život Mime Juračak, nagrađen Prozakom i nagradom Slavić, Važno je imati hobi Luce Kozine, dobitnice nagrade Prozak, Nijemi monolozi Tene Lončarević, U potrazi za jugom Sare Tvrdić, prvonagrađena na natječaju Trećeg Trga u Beogradu 2020. godine, a sada objavljena u elektroničkom i ujedno prvom hrvatskom izdanju, Moja dota Nore Verde te Moja ti Jasne Žmak.

Zahvaljujući financijskoj podršci Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je ovaj blok kao nastavak programa koji već 25 godina sustavno prati, objavljuje i digitalno distribuira suvremenu hrvatsku književnost. Ovim blokom BEK ujedno obilježava dva bibliotečna jubileja: 300. objavljeni naslov biblioteke Online i 100. naslov biblioteke Mali rakun.

Sedam objavljenih knjiga ne čine jedinstvenu „žensku“ poetiku, nego presjek izrazito različitih autorskih pristupa, književnih postupaka i generacijskih iskustava. Od reduktivne mikroproze Luce Kozine i fragmentarnog queer ljubavnog rukopisa Jasne Žmak, preko duboko osobne ispovijesti Nore Verde o traumama odrastanja te emocionalnom i svjetonazorskom sazrijevanju, ukorijenjene u otočnom i zavičajnom iskustvu, te kafkijanski pomaknute svakodnevice Mime Juračak, do isprepletenih ženskih biografija Sare Tvrdić, svijeta šutnje i otuđenja Tene Lončarević te neorealističkih priča Mirjane Dugandžije, ovaj blok obuhvaća širok raspon mogućnosti suvremenog proznog izraza.

U njegovu se središtu nalaze ljubav, tijelo i djetinjstvo, obiteljski odnosi, trauma i gubitak, majčinstvo, rad, nasilje, provincija i grad, ali i pitanje kako iskustvo koje ne pronalazi mjesto u javnom govoru pretvoriti u književnost. Upravo u toj raznolikosti – od jedne rečenice koja nosi cijelu priču do razgranatih ciklusa i romana – ženski prozni blok potvrđuje vitalnost suvremene hrvatske proze i njezinu sposobnost da intimno iskustvo istovremeno učini društveno relevantnim i književno univerzalnim.

Sedam proznih glasova

Kroz jedanaest priča Rujanskih kupačica Mirjana Dugandžija razvija i nadograđuje neorealističku poetiku započetu romanom Nekoliko dana kolovoza. Junakinje ovih priča vraćaju nas u devedesete i dvijetisućite godine, u provincijalne i zagrebačke ambijente prožete nepotizmom, depresijom, beznađem, ali i pritajenom, potisnutom nadom. Realistični, mjestimice bizarni zapleti, nerijetko obilježeni nasiljem, grade toliko vizualan i uvjerljiv svijet da priče djeluju poput epizoda neočekivano kvalitetne domaće televizijske serije.

Nagrađivana debitantska zbirka priča Mime Juračak Sitan život, ovjenčana Prozakom 2020. i nagradom Slavić 2023., otvara vrata svijetu nevidljivih, ali iznimno intenzivnih svakodnevica. U sedamnaest priča okupljenih u cikluse „Dlake“ i „Čišćenje“ pretapaju se kafkijanska bizarnost, fantastični pomaci i realističan provincijski život, od postpotresnog Siska do korporacijskih parfumerija. U prvi plan dolaze radnice, čistačice, prodavačice, djedovi i unuke te njihove tihe ljubavne priče i krhke obiteljske sigurnosti.

Važno je imati hobi prva je zbirka mikroproza Luce Kozine, dobitnice nagrade Prozak. Njezin reduktivni stil, koji evocira Kafkine alegorije i fragmente Lydije Davis, spaja prozu i poeziju te svakodnevne trenutke pretvara u hibridne narative oslobođene suvišnih zapleta. Priče o djetinjstvu, ljubavi, tijelu i izolaciji, ali i o pisanju i položaju pisca, sažete su u ritmički precizne kratke rečenice, a ponekad i u samo jednu rečenicu koja nosi cijelu priču.

Svojom prvom zbirkom pripovjedne proze Nijemi monolozi Tena Lončarević izgradila je tekstualni prostor bolno lijepe nelagode u kojem je govor zakazao, a šutnja postala trajno stanje. Monolog namijenjen publici ne uspijeva se sjediniti sa zvukom i Drugim koji bi ga trebao čuti, pa ostaje nijem, ali barem ispisan kroz dvanaest priča o akterima koji su na različite načine „napukli“. Otuđenje pritom ne dolazi s velikim i fatalnim mijenama, nego kroz niz osobnih trauma koje ne pronalaze izlaz iz tijela.

Zbirka priča U potrazi za jugom Sare Tvrdić prvonagrađena je na natječaju Trećeg Trga u Beogradu 2020. godine, a pred nama je njezino elektroničko i prvo hrvatsko izdanje. Knjiga prati životne putanje četiriju prijateljica – Laure, Tene, Eme i Rite – od djetinjstva do odrasle dobi, u svijetu u kojem je žensko iskustvo obilježeno napetim odnosima, bolešću, gubicima, majčinstvom i nesigurnošću vlastitih izbora. Njihove se sudbine u međusobno povezanim, ali zasebno zaokruženim pričama prepliću, mimoilaze i zrcale, stvarajući dojam jedne zajedničke, slojevite biografije.

Moja dota Nore Verde roman je čija radnja izvire iz komornog ugođaja jadranskog otoka i odrastanja glavne junakinje, onako kako je to odrastanje na različite načine ostalo upisano u nju. Ova nostalgična, zavičajna priča, istovremeno topla i potresna, pred čitateljem treperi poput snimke starog Mediterana „kakav je nekada bio“, ali je puno dublja od nostalgične razglednice. Prije svega, riječ je o duboko osobnoj ispovijesti o traumama odrastanja te emocionalnom i svjetonazorskom sazrijevanju, koje ima možda samo jedan, ali čvrst i opipljiv korijen.

Elektroničko izdanje zbirke Moja ti Jasne Žmak ponovno nas uvlači u jedan od najoriginalnijih queer ljubavnih rukopisa naše suvremene proze, intimistički i romantičan, ali istovremeno lucidno autoreferencijalan. Nelinearna struktura, duhovite vinjete o jeziku, prestanku pušenja, čitanju u krevetu i zajedničkim navikama te profinjene igre rodom i fokalizacijom stvaraju lik Moje ti neposredno pred očima čitatelja. Iako mahom govori o ljubavi dviju žena, ova nježna i intelektualno zaigrana knjiga nadilazi identitetske etikete jer u njezinu središtu nije kategorija, nego sama teatralnost ljubavi.