Prilagodba pristupačnosti

A

A

Projekt BEK: Objavljen ‘ženski pjesnički blok’ s osam novih besplatnih naslova

11. ožujka 2024.

Podijeli

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] ovogodišnji ženski pjesnički blok s osam naslova.

Zahvaljujući financijskoj podršci Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH te Zaklade ‘Kultura nova’ objavljeni su: naslovi „Vidok koža“ Vesne Bige, dobitnice „Goranova vijenca“, „Mulholland“ Blaženke Brlošić, dobitnice „Gorana za mlade pjesnike“, „Tvoja mama ima dečka“ Romane Brolih, nagrađivane autorice, „Apatridi i druge čudne ličnosti“ Lidije Deduš, što je prvo hrvatsko izdanje ove zbirke, „Teleidoskop“ Andrijane Kos Lajtman, s kojom je bila u finalu Nagrade „Ivan Goran Kovačić“, „Hod na rukama“ Sonje Manojlović, višestruko nagrađivane pjesnikinje i dobitnice „Goranova vijenca“, „Pjevaj, Molly“ Zrinke Posavec, ovogodišnje dobitnice Nagrade „Dragutin Tadijanović“ Zaklade HAZU, te „Urbane od A do Ž“ Maje Urban, za koju je nagrađena „Zdravkom Pucakom“ i „Duhovnim hrašćem“. S ovim naslovima zainteresiranim čitateljima besplatno ih je dostupno ukupno 325 od 361 dosad objavljenog.

Pjesnička zbirka „Vidok koža“ Vesne Bige razračunava se sa široko shvaćenom slojevitošću – iskustva, jastva, tijela – te autorici svojstvenim, prkosno-mudroslovnim tonom progovara o onome što je iznutra, a što izvana, što je granica, a što težnja da je nadiđemo. Biga krajnju intimu – ali ne onu dnevničke ispovjednosti, već onu teško priopćive iskustvenosti – kao da pokušava pretvoriti u poseban (pjesnički) jezik i ovdje daje nacrt njegove gramatike i leksika.

Knjiga pjesama Blaženke Brlošić „Mulholland“, dobitnice Nagrade „Goran za mlade pjesnike“ za 2004. godinu, izdvaja se konceptualnom zrelošću, formalnom dorađenošću i promišljanjem suvremenih kulturalnih formi. Značenjska slojevitost ove zbirke izgrađena je u komunikaciji s filmom „Mulholland Drive“ Davida Lyncha. U dijalogu i dosluhu sa specifičnom Lynchevom redateljskom poetikom nastali su tekstovi, mješavina pamćenja i čitanja, gledanja i pisanja, koji čitatelja istodobno uvlače u prizore filma i upliću u svakodnevicu poetskog subjekta i neposredno čitateljsko iskustvo.

Poezija Romane Brolih u zbirci „Tvoja mama ima dečka“ u načelu je primjerak stvarnosne poetike, no upečatljivo nadograđen epistolarnom formom s izraženim tragom slamnigovskog jezičnog i poetskog ludizma, kojemu nisu strani citati ni začudne rime. Poezija ogoljena od „velikih riječi“, tropa i figura, i baš zato, mada izrasta iz područja intime, postaje poezijom opće prepoznatljivosti – atmosferična kao proza, zaigrana kao lirika.

Prva zbirka Lidije Deduš uspjela je prikazati obilježja izgrađenog pjesničkog glasa koji je u svim pjesmama dosljedan izravnošću, jednostavnošću jezika, ironijom kao osnovnim sredstvom i specifičnim postupcima da uperi pozornost u neizrečeno… U ovoj se zbirci motivi rata, prekinutog odrastanja i izgubljene domovine prepoznaju kao geneza pjesničkoga glasa, onoga koji progovara iz sadašnje zrelosti, svjestan da su ga odredila zbivanja koja su svijet zauvijek učinila prostorom straha, nelagode i „moranja“. [Korana Serdarević, Moderna vremena]

„Teleidoskop“ Andrijane Kos Lajtman zapažena je i hvaljena zbirka poezije koja, iskusniji čitatelj će već iz naslova naslutiti – nije samo to, naime, zbirka poezije. Riječ je o palimpsestu koji neprekidno propituje labilne granice proze i stiha, citata i izvornog teksta, otvorene i zatvorene forme. Govorila ona o smrti, ljubavi, žudnji, (književnoj) povijesti, autorici je uvijek u središtu zanimanja tekst (pisanje, čitanje) – njemu se vraća, kao što mu se i čitatelj vraća.

Putnica, promatračica, pjesnikinja u velegradu – i to Parizu – ljubiteljica i mrziteljica ljudi, sve je to lirski subjekt „Hoda na rukama“ Sonje Manojlović, jedne od nekolicine najvažnijih suvremenih hrvatskih autorica. U ovoj zbirci kratkih i vrckavih komada, često humornih čak i onda kad ne bismo znali objasniti „vic“, Manojlović se još jednom očituje i kao kritičarka opće površnosti, zbrke i žurbe. A ipak u tom šušuru sasvim očito uživa.

„Pjevaj, Molly“ predstavlja Zrinku Posavec kao posve formiranu pjesnikinju izrazito atmosferične slikovnosti te ekonomično rabljenih i jasnih metafora, zainteresiranu za narativiziranje, ali nimalo ovisnu o tome, sklonu izmjenama glasova, rodova, perspektiva, uronjenu u svijet prirode i predanu putopisnosti (s jednakim umijećem opisuje rodnu Slavoniju, Alpe i daleku Kanadu), te nesuzdržanu u emotivnom i erotskom (samo)otkrivanju. [Damir Radić, Novosti]

Više: Elektroničke knjige | besplatne elektroničke knjige (elektronickeknjige.com)

 

Podijeli

Pročitaj druge vijesti

26. travnja 2024.

100 knjiga digitalne audio biblioteke book&zvook

24. travnja 2024.

13. Noć knjige

22. travnja 2024.

Dobitnici nagrada za Dan hrvatske knjige