Ivani Šojat dodijeljena Književna nagrada Fric

Finaliste je odabrao žiri predvođen predsjednicom, teatrologinjom Natašom Govedić, a u kojem su još bili molekularna biologinja Dragomira Majhen, dramaturginja Dubravka Vrgoč, kritičar i teoretičar književnosti Tomislav Brlek, teolog Dalibor Milas, odvjetnik Čedo Prodanović i povjesničar Hrvoje Klasić. Nagradu su utemeljila ’24sata’ i tjednik ‘Express’.

Obrazloženje dodjele nagrade Fric za roman „Sama“ autorice Ivane Šojat:

Krenemo li od Frica kao simboličkog patronata ove nagrade, mnoge Krležine protagonistice žive su zakopane u lošim, otuđenim ili nasilnim brakovima. Od Laure Lenbach koja se ne može osloniti ni na muža (alkoholičara) ni na ljubavnika (bonvivana), preko gorke, deziluzionirane i prevarene Klare iz drame „Leda“ do Ane Borongaj iz „Zastava“, kojoj je brak s mnogo starijim muškarcem samo paravan za karijeru ekscentrične pjesnikinje i dugotrajne ljubavnice raznih „osebujnih“ partnera (čemu je slična i sudbina barunice Castelli). Krležin feminizam bilježi tragiku sustavne društvene izdaje žena, ali nema primjera njihova osamostaljivanja iz ponižavajućih uvjeta bračnih trgovina.

I laureatkinja Ivana Šojat svojim romanom „Sama“ također kreće iz točke u kojoj prevarenoj i ostavljenoj ženi društveni kontekst nameće jake osjećaje nemoći, gorčine i rezignacije. No narativna protagonistica jako dobro zna da svoju situaciju ne mora opisati vokabularom starijih generacija: rastati se ne znači propasti na glavnom šampionatu ženske sudbine, nego probuditi se iz melodramatske hipnoze. Naravno da je pasivno mučeništvo žena u mnogim kulturama normativno, ali tekst polemizira s „automatizmima“ javne kulture i junakinja ne pristaje na poziciju slomljene lutke te njezine tihe i skrušene melankolije. Važno joj je – upravo isljednički, detektivski – saznati gdje su bile najslabije karike njezina bračnog odnosa. Slično kao što je u svom ranijem romanu Jom kipur Ivana Šojat istraživala političku uspotrebljenost i potrebu izgradnje novog identiteta branitelja, tako u romanu „Sama“ inzistira na tome da je odrasloj osobi i te kako potrebna samotna distanca od raznih programiranja. Tek kad ostane „sama“, junakinja počinje sagledavati i popravljati svoj odnos sa samom sobom i s majkom, rasanjujući se iz gomila laži o kojima je ovisna kultura „uspavanih glupotica“. Drugim riječima, Šojat mijenja paradigmu nujnog ženskog služenja u polako rastuću budnost ženskog samosagledavanja, koje se ne razvija u smjeru samosažaljenja i autodestruktivnosti žrtve, nego prema nemilosrdnom, ali samim time i prevratničkom osluškivanju vlastite savjesti, kao i vlastite samosvijesti. Roman „Sama“ Ivane Šojat od čitatelja ne traži „angažman suosjećanja“, nego angažman refleksije i analitičnosti, prevrtanja društvenih krojeva na drugu stranu, stavljanje finog tkanja odnosa pod jaki mikroskop, da jasnije vidimo gdje se paraju i gdje im vire konci. Terminologijom i Dubravke Ugrešić i Krležine Laure Lenbach:  ne treba misliti da je „krojenje i šivanje“ obiteljskih odnosa „bogom dani“ šnajderaj. Baš naprotiv, to je prostor svjetovne, povijesne mijene, u kojem ili sudjelujemo pod znakom ravnopravnosti ili gubimo pravo sudjelovanja. Roman „Sama“ svakako je korak prema većoj budnosti, a samim time i većoj unutarnjoj otpornosti svojih čitateljica i čitatelja.

Na dodjeli nagrade u Državnom arhivu u Zagrebu su prisustvovale ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Jasna Vaniček-Fila i voditeljica Službe za knjigu i nakladništvo Mihaela Majcen Marinić iz Ministarstva kulture i medija RH.

Književna nagrada Fric | Zagreb | Facebook

Foto: Josip Regović/PIXSELL