Prilagodba pristupačnosti

A

A

Dobitnici nagrada Prozak i Na vrh jezika za 2024. godinu su Alen Živković i Katarina Bošnjak

15. travnja 2025.

Podijeli

Dobitnici nagrada za rukopise autora do 35 godina starosti su: Alen Živković koji je dobio nagradu Prozak za zbirku priča 'Stol za jednoga', dok je Katarina Bošnjak dobila nagradu Na vrh jezika za zbirku pjesama 'Kad porastem ubiću Kaću'.

Obrazloženje žirija (Marija Andrijašević, Kruno Lokotar, Marko Pogačar) za nagradu Prozak:

Alen Živković; „Stol za jednoga“

Zbirka priča Stol za jednoga Alena Živkovića okuplja priče koje lucidno i s izrazitim stilskim senzibilitetom mapiraju različite aspekte naše svakodnevnice. U njima se privatna iskustva i društvene tenzije isprepliću nenametljivo ali precizno, najčešće kroz likove koji su istovremeno glasni i potisnuti, cinični i ranjivi, prepoznatljivi i pomaknuti. To su radnici, sinovi, gubitnici, žene u pretežno muškim svjetovima, šefovi, novinari, zaposlenici na rubu burnouta, ljubavnici, hejteri i vjernici u nešto što ni sami ne znaju kako nazvati.

Živković piše priče koje ne traže vanjski zaplet, već se konstruiraju iz atmosfere, situacije, sitnog pomaka u unaprijed zadanoj rutini. Njegov prozni glas oslanja se na ritam govornog jezika, oštrinu u dijalozima i finu ironiju u naraciji. U toj naraciji autor odlično gradi prostor za humor i apsurd i istovremeno melankoliju.

Motivsko-tematski, zbirka se bavi širokim spektrom – od političke alegorije, preko (muških) emocionalnih raspada, klasne dinamike i mizoginije, do suptilne, precizne parodije korporativnog govora i otuđenja. Iako se žanrovski zadržava u realističkoj poetici, u pričama se često otvara prostor za nadrealne ili groteskne elemente, koji služe kao pojačivači društvene slike. Posebno se ističe autorova sposobnost da političko smjesti u osobno: pitanje pripadnosti, nevidljivosti, fizičkog i emocionalnog preopterećenja, degradacije tijela, muške krize, rodne uloge – sve to u Živkovićevim pričama proizlazi iz obične situacije. Upravo u tom pristupu očituje se zrelost ovog rukopisa.

Zbirka posjeduje koherentan ton – duhovit i gorko-melankoličan – i ujednačenost kvalitete, s pričama koje se, i kad tematski i žanrovski variraju, međusobno dopunjuju. Često se kod Živkovića radi o likovima koji žele pobjeći iz situacije u kojoj su, ali ne znaju kamo. Oni su zato često promatrači, a čitatelj je pozvan da sjedi za istim stolom – za jednoga. Čitajte ove priče, one su politične bez parola, duhovite bez forsiranja i kritične bez dociranja.

Obrazloženje žirija za nagradu Na vrh jezika:

Katarina Bošnjak
 „Kad porastem ubiću Kaću“,

Rukopis Kad porastem ubiću Kaću Katarine Bošnjak zaokružena je i iznijansirana zbirka pjesama ispovjedne, intimne i društvene tematike. Kompozicijski se sastoji od tridesetak pjesama, mahom pisanih u proznom, slobodnom stihu. U njima Bošnjak motivsko-tematski progovara o raznim aspektima (ženske) svakodnevnice kroz osobne mitologije: o odrastanju, tijelu, seksualnosti, (neuzvraćenoj) ljubavi, psihičkom i fizičkom radu, emocionalnom radu u odnosima, majci, bolesti i smrti, životu u koferu, u unajmljenim stanovima i tuđim gradovima, prostornoj dislociranosti.

Posebnu težinu rukopisu daje upravo tematiziranje ženskog iskustva i djevojaštva, koje je nesentimentalno, ali snažno afektivno nabijeno — ne rezignacijom, nego nekom vrstom egzaltacije. Jezik zbirke hibridan je, oslonjen na razgovorni registar i direktnost, kao da se poruka ni slučajno ne smije zaobići (ubiti Kaću, ubiti najranjiviji, najistureniji dio sebe, koji osjeća u svijetu kojem su osjećaji samo smetnja!), a istovremeno je prožet lirskim, ponekad i aforističkim iskazima. Bošnjak piše stihove koji
lucidnost dovode u prvi plan kako bi se nježnost razigrala u drugom. U izrazu koristi pauze, ritmička ponavljanja i mikronarative kao sredstvo emocionalnog zasićenja stiha.

Zbirka posjeduje iznimnu koherentnost — ne toliko zbog tematske usmjerenosti koliko zbog jedinstvenog tona: osjećaja neprestanog suočavanja sa sobom i svijetom, s istančanom dozom ironije, melankolije i samopropitivanja. To je glas koji se ne boji proturječja i ne traži apsolucije, već jasnoću iskaza i mogućnost da s čitateljem uđe u dijalog.

Bošnjak svoj rukopis gradi bez patetike, ali s velikim emocionalnim ulogom. Riječ je o autorici koja jasno zna gdje su (joj) granice, ali ih svjesno i znatiželjno pomiče. Ovim rukopisom Katarina Bošnjak pokazuje iznimnu pjesničku zrelost i prepoznatljiv pjesnički glas koji već sad stoji „na vrh jezika“.

Facebook

 

Podijeli

Pročitaj druge vijesti

22. svibnja 2025.

Luciji Švaljek Nagrada ‘Anto Gardaš’ za roman prvijenac

16. svibnja 2025.

Treći Panonski festival knjige u Osijeku od 21. do 25. svibnja

14. svibnja 2025.

Festival književnosti i zvuka ‘Knjige u krošnjama’