DHKP-ova rezidencija za prevodioce i pisce

Za vrijeme svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji (Trg kralja Petra Svačića 15, Zagreb) gosti se povezuju s kolegama prevoditeljima, piscima, izdavačima i hrvatskim kulturno-književnim miljeom općenito, ali i uranjaju u zagrebačku svakodnevicu i lokalne tradicije. Dugoročno, ovaj će projekt generirati i niz novih kulturnih veza te ucrtati Zagreb na zemljovid europske mreže prevoditeljskih rezidencija.

DHKP-ova rezidencija potiče suradnju sa stranim institutima, jezičnim katedrama Filozofskog fakulteta, izdavačima, festivalima i međunarodnim mrežama za rezidencijalne razmjene. Dio boravka naših rezidenata posvećen je radu na djelu radi kojeg su došli u Zagreb, a dio sudjelovanju u aktivnostima kao što su javne tribine s prevoditeljima i piscima, radionice i masterclassovi na jezičnim katedrama Filozofskog fakulteta, rad u tandemima s kolegama iz struke i gostovanja na književnim festivalima.

U 2022. godini u DHKP-ovoj rezidenciji boravit će devet prevoditelja i pisaca: Anita Vuco (Italija), Alida Bremer (Njemačka), Sara Latorre (Italija), Heidi Saevareid (Norveška), Miłosz Waligórski (Poljska), George Mario Angel Quintero (SAD, Kolumbija), Olivier Lannuzel (Francuska), Rusanka Liapova (Bugarska) i Olja Alvir (Austrija).

Realizaciju projekta DHKP-ove rezidencije omogućilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Ovogodišnji gosti

Anita Vuco (Split, 1971.) živi i radi u Italiji, gdje je pri rimskom Sveučilištu obranila doktorat iz Filologije i komparativnih književnosti srednjoistočne Europe. Bavi se književnim prevođenjem s hrvatskog i srpskog na talijanski jezik i obratno. Kao spisateljica objavila je više priča na talijanskom i zbirku poezije Parole blu (Ensemble Edizioni). Prevela je djela Danila Kiša, Saše Stojanovića, Vladimira Tasića, Darka Tuševljakovića, Veselina Markovića, Miroslava Krleže, Zorana Žmirića, Mihajla Pantića, Vladimira Isaića, Giuseppea Catozzelle i Nadie Terranove.

Osnivačica je i glavna urednica biblioteke Mansarda pri izdavačkoj kući Infinito Edizioni. Počasna je članica Udruženja književnih prevodilaca Srbije i Članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Za vrijeme svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u svibnju ove godine, Anita Vuco radila je na prijevodu Krležinog Djetinjstva u Agramu.

Alida Bremer (Split, 1959.) književna je prevoditeljica i spisateljica s njemačkom adresom. Studirala je komparativnu književnost, romanistiku, slavistiku i germanistiku na sveučilištima u Beogradu, Rimu, Saarbrückenu i Münsteru. Nakon što je doktorirala, više je godina radila kao asistentica na istraživanjima i predavala na sveučilištima u Münsteru i Giessenu. Uredila je nekoliko antologija hrvatske književnosti na njemačkom jeziku i prevela brojna djela s bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, uključujući djela Ivane Sajko, Ede Popovića, Delimira Rešickog i Marka Pogačara. Za prijevod Ljubavnog romana nagrađena je, rame uz rame sa spisateljicom Ivanom Sajko, najvećom njemačkom nagradom za stranu književnost, Internationaler Literaturpreis. Za vrijeme svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u lipnju ove godine, Alida Bremer radit će na prijevodu romana Male smrti Ivane Sajko i sudjelovati u promociji svog novog romana Snovi i kulise u prijevodu Bojane Bajić.

Sara Latorre (Bergamo, 1997.) diplomirala je na Sveučilištu u Udinama Prevođenje i kulturno posredovanje, a tijekom studija boravila je u Zagrebu u sklopu programa Erasmus. Osobito je zanimaju djela koja pišu žene i članovi LGBT+ zajednice, a u DHKP-ovoj rezidenciji prevodit će roman Tatin sin Dine Pešuta za izdavačku kuću Bottega Errante Edizioni. Prevela je zbirku eseja Zamke pristojnosti. Eseji o feminizmu i popularnoj kulturi Maše Grdešić, koju će, 2023. godine, objaviti talijanska izdavačka kuća Asterisco Edizioni.

Heidi Saevareid (Grimstad, 1984.) spisateljica je, književna prevoditeljica i književna kritičarka. Diplomirala je Skandinavske jezike i književnost na Sveučilištu u Oslu, a sad već godinama kao slobodna umjetnica živi u Bristolu. Autorica je nagrađivanih knjiga za mlade, a triput je nominirana i za najprestižniju norvešku književnu nagrade Brage. Njezin prvi roman za odrasle Longyearbyen (2020.) ovjenčan je vrlo cijenjenom Nagradom mladih kritičara, dosad je preveden na danski i njemački, a kod nas će ga uskoro objaviti Oceanmore. Za vrijeme boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u srpnju ove godine, surađivat će sa svojom prevoditeljicom, Anjom Majnarić, na prijevodu romana Longyearbyen.

Miłosz Waligórski (Bydgoszcz, 1981.) poljski je pisac i prevoditelj sa slovačkog, mađarskog i južnoslavenskih jezika. Diplomirao je slavistiku i hungarologiju. Živi i radi u Novom Sadu. Na poljski je među ostalim preveo djela Lajosa Grendela, Dževada Karahasana, Miljenka Jergovića, Jelene Lengold, Andreja Bána, Petera Balka, Ota Horvata, Darka Cvijetića i Ane Ristović. Objavio je šest zbirki poezije i dvije zbirke kratkih priča. Za vrijeme svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u kolovozu ove godine, radit će na zbirci poezije Maje Urban.

Mario Angel Quintero (San Francisco, 1964.) studirao je književnost na Sveučilištu u Kaliforniji, a dobio je i stipendiju Wallace Stegner Fellow na Sveučilištu Stanford. Kao George Angel objavljivao je poeziju, prozu, eseje i knjigu kratkih proza The Fifth Season, za koju je 1995. osvojio i nagradu Fiction Collective 2 Nilon Award. Nove i izabrane pjesme On the Voice objavio je 2016. Od 1995. živi u Medellinu u Kolumbiji gdje je do danas objavio sedam pjesničkih zbirki i tri zbirke dramskih tekstova na španjolskom jeziku pod imenom Mario Angel Quintero. Nastavlja pisati i objavljivati na engleskom i na španjolskom. Osim književnošću Mario se bavi i vizualnom umjetnošću i glazbom, direktor je i dramaturg u kazališnoj skupini Párpado Teatro, te osnivač nekoliko glazbenih skupina. U Hrvatskoj mu je 2019., u prijevodu Željke Somun, objavljena dvojezična zbirka pjesama Moje svjetlo i druge pjesme, u izdanju Druge priče. Tijekom svog boravka u Zagrebu, u rujnu ove godine, s prevoditeljicom će raditi na prijevodu kratkih priča Nueve retablos (Devet prizora).

Olivier Lannuzel (1968.) francuski je prevoditelj i redaktor u izdavaštvu. Završio je studij prevođenja i povijest na INALCO-u, u Parizu. Za izdavačku kuću Agullo na francuski je preveo djela Jurice Pavičića Žena s drugog kata i Crvena voda, Mars Asje Bakić i Knjigu o Uni Faruka Šehića. Preveo je i novele Vladana Desnice, Dalibora Šimprage i Faruka Šehića te dramske tekstove Vedrana Klepice, Maje Pelević, Mate Matišića i filmske scenarije Jasmile Žbanić. Lannuzelov prijevod Pavičićeva romana Crvena voda (L’eau rouge) u Francuskoj je nagrađen s čak tri književne nagrade (Le Point, le prix Transfuge i Grand Prix de littérature policière). Tijekom svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u listopadu ove godine, radit će na prijevodu zbirke priča Jurice Pavičića.

Rusanka Liapova (Burgas, 1966.) nagrađivana je bugarska prevoditeljica s bosanskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog jezika i profesorica bugarskog, hrvatskog i srpskog jezika. Na bugarski je prevela više od pedeset naslova, među kojima i djela Dubravke Ugrešić, Vesne Parun, Kristiana Novaka, Miljenka Jergovića, Robeta Perišića, Olje Savičević-Ivančević, Ivane Sajko, Tene Štivičić, Borisa Dežulovića, Ede Popovića, Tatjane Gromače, Ante Tomića, Davida Albaharija, Miroslava Krleže, Svetislava Basare, Borisa Pekića i Faruka Šehića. Za vrijeme svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u studenom ove godine, radit će na prijevodu zbirke priča Olje Savičević Nasmijati psa i sedam novih priča.

Olja Alvir (1989.) novinarka je, spisateljica i književna prevoditeljica s bečkom adresom i dva materinska jezika – njemačkim i hrvatskim. Piše prozu, drame, eseje i poeziju. Objavila je trojezičnu zbirku pjesama Spielfeld (Kollektiv Verlag) i roman Kein Meer (Zaglossus). Na njemački je prevela tekstove Katje Grcić, Sanje Savić i priče dobitnika nagrade zagrebačkog Goethe Instituta za najbolju priču na temu žedni grad. Tijekom svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u prosincu ove godine, radit će na prijevodu knjige Dorte Jagić Noć na zemlji i na vlastitoj zbirci pjesama o mediteranskim otocima, Planet P.